It is a risk to love. What if it doesn't work out?
- Ah, but what if it does?
|
|
Only you know me
Marina, 16, Rijeka For the world to see:
lutkica.za.bal; Kundera; Ann Denise van Nistelrooy.; A riddle
jer sam čovjek koji prašta i voli. credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
What if ...?
Puštam korijenje i ne odlazim. Ne želim otići. Iako mi je njegova prisutnost oduvijek stvarala nelagodu. Nikad nismo bili u dobrim odnosima, karakterno smo previše kontrastni. Ili smo preslični? Da, voli me, i da, volim i ja njega. Ali neke osobe volim više. Žalosno. Ipak mi je otac. Želja da budem drugačija od drugih oduvijek je titnjala u meni. Možda i trunkicu previše, ali nikad to nisam pokazivala djelima i riječima. Ne bih to nazvala lažnom skromnošću, nisam takva... A ovakvom kakva jesam - na to je donekle utjecao odgoj, donekle ja sama, a donekle i neke osobe koje su se slučajno našle na mom putu. Većina tih osoba niti ne zna koliko je utjecala na mene. A da nema nekih osoba, sve bi ispalo drukčije. Bila bih drukčija. Često o tome razmišljam. Što ako...? Dvije najgore riječi koje te čine nesretnim i unose razdor u tvoj naizgled savršeni tijek života. Iskorištavam svoj bijes na razne načine. Plesom, pjesmom, iživljavanjem na praznoj stranici Worda, lupanjem u jastuk, histeričnim vriskom kad sam sigurna da me nitko ne može čuti. Čovjeku često treba osjećaj slobode koji je tako dragocjen i podmukao da se dogodi da i ne shvatimo da nam je utekao iz ruku. I gdje je onda pronalazimo izlaz? U mnoštvi poroka? Ne, ne smijemo se prepustiti silini negativnih emocija koji se u najnezgodnijem trenutku odluče srušiti na naša leđa. Tada samo udahni. Pa izdahni. alter ego
Shvatila sam da volim. Moje je srce veliko poput djetetovog. I, katkad, naivno. Ah, da, naivnost. Čudno je kako alkohol može naizgled promijeniti čovjekovo karakterno stanje. Ako je dobivena slika dobra, mogla bih se na nju i naviknuti, a nova navika mi ne treba. Dosta mi je ona ljubavna ovisnost koja je odveć samodestruktivna i nisu joj potrebni ikakvi pomagači u nakani da me zgazi k'o bespomoćnog kukca. Druga jako bitna stvar do koje sam došla analizirajući postove na ovom, skoro zaboravljenom, blogu je činjenica da sam se promijenila. Onako, zbiljski, iz korijena. Da, još uvijek praštam, ali pamtim više. Još uvijek se mnome može manipulirati, ali postavila sam granicu. Još uvijek držim do svojih riječi u prošlosti makar sam svoja mnoga obećanja pregazila. Još uvijek me drugi zovu istim imenom iako je moje lice ostarilo. Iza novih riječi stoji moje novo ja. Divno je vratiti se nakon 277 dana i shvatiti da si postao bolja osoba. Zato volim ovo. Vas. |
Filip je najbolji.
|